Bjelolasica 1534m

Včeraj sva se z najvišje vasi na Hrvaškem Begovo - Razdolje 1062m, le ta se nahaja nad Mrkopaljem v bližini Delnic odpravila na najvišji vrh Gorskega Kotarja. Na vrh sva se povzpela čez Vrbovsko Poljano, sestopila pa sva preko Žute Poljane. Po poti vzpona je bilo v zgornjem delu nekaj zaplat snega, po poti sestopa pa je bilo snega še več kot 1m. LP Esther in Tadej

Tuk - Matić-poljana - Janjčarica - Vrbovska Poljana - Bjelolasica



Ishodište: MRKOPALJ
CESTOM DO TUKA. Iz centra Mrkoplja asfaltnom cestom 200m do raskrižja mimo pilane asfaltnom cestom preko livade još 3 km do doma u Tuku.
PLANINARSKI DOM U TUKU (875 m) je zidana katnica desno uz cestu, uz crkvu. Prizemno su kuhinja i sanitarni čvor, jedna veća i jedna manja blagovaonica, s ukupno 50 mjesta. Na katu su spavaonice (1x2, 2x3, 1x10, 1x14, ukupno 32 ležaja). Pred kućom je prostor za parkiranje, a na livadama iza doma široke su mogućnosti za kampiranje i sportske igre. Dom je stalno otvoren i djelomično opskrbljen.
Dom je izvrsno uporište za lijepe izlete u Veliku Kapelu: na Bjelolasicu, Samarske i Bijele stijene, Vrbovsku i Matić-poljanu, te na dva obližnja vrha; Čelimbašu i Maj-vrh.
Put od pl. doma vodi cestom 100m prema Jasenku, a zatim desno uzbrdo asfaltnom kraticom do ponovnog spoja s glavnom cestom. Na istom mjestu napuštamo cestu i prateći markaciju idemo desno uzbrdo preko livade, te stazom uz rub šume do početka Matić-poljane.
MATIĆ-POLJANA (1030 m) je lijepa travnata visoravan, široka je oko 300 m, a dugačka gotovo 3 km. Njome prolazi makadamska cesta za Jasenak, kojoj s lijeva prilazi put iz Begovog Razdolja. U njenom je središnjem dijelu originalan spomenik palim borcima iz II. svjetskog rata: u pravilnom nizu postavljeno je 28 vapnenačkih monolita, koji simboliziraju kolonu partizana koji su se ovdje smrznuli prilikom marša kroz snježnu mećavu 24. 2. 1944. kada je temperatura bila -27 oC.

S MATIĆ-POLJANE NA JANJČARICU.
Prošavši trostrano raskrižje kod spomenika, cesta nastavlja lijevim rubom poljane oko 2 km do lovačke čeke, koja je lijevo od ceste, na samom kraju livade. Naša se markacija odvaja kod nje lijevo u šumu i lagano usponom macadam cesticom oko 40' na prijevoj Janjčaricu, 1,45h od Tuka. Tridesetak metara desno iznad prijevoja je na malom zaravanku planinarska kuća.
PLANINARSKA KUĆA JANJČARICA (1236 m) uređena je u nekadašnjoj šumarskoj kući, koju je mrkopaljska šumarija poklonila planinarskoj organizaciji. To je pirzemnica kvadratnog tlocrta, s opremljenom kuhinjom, i spavaonicom sa 7 ležaja. Nije opskrbljena i zatvorena je, a ključ čuva HPD "Bjele stijene" u Mrkoplju. Vodom je opskrbljena iz cisterne. Kuća je okružena pitomim šumovitim brežuljcima i lijepim livadama, te pruža sliku planinaske idile. Svojim veoma povoljnim smještajem omogućuje niz lijepih izleta po Velikoj Kapeli. Cestovni prilaz iz Mrkoplja preko begovog Razdolja na Vrbovsku Poljanu, odakle 5' do kuće.

USPON NA BJELOLASICU. S Janjčarice spuštamo se markacijom ili prilaznom makadamskom cestom na Vrbovsku poljanu, do spoja sa makadamskom cestom Begovo Razdolje-Jasenak. Tom cestom desno u šumu još oko 1 km. Na prvom raskršću /putokaz je označena i kraća staza na vrh Bjelolasice 45 min, ali je ona blatna i u neugodno strma. Zato je bolje cestom nastaviti oko 1km od raskrižja do mjesta gdje cestu siječe dionica KPP-a Samarske stijene-Bjelolasica. Lakše ćemo uočiti markaciju desno prema Samarskim stijenama, no mi odatle trebamo poći lijevo uzbrdo razrovanom traktorskom vlakom . Markacija je nakon 5' napušta nalijevo , nastavljajući oštro uzbrdo u serpentinama na travnjake ispod samoga planinskog bila, do planinarskog skloništa.
PLANINARSKO SKLONIŠTE "JAKOB MIHELČIĆ" NA BJELOLASICI (1460 m) je drvena kućica veličine 5x5 m. Unutrašnjost je lijepo uređena blagovaonica sa 16 ležaja, drvenim namještajem, i dva stola, od kojih je jedan ukomponiran u malu absidu iz koje se pružaju divni vidici na tri strane svijeta, osobito na Bijele i Samarske stijene. Voda se nalazi u cistreni sa zapadne strane skloništa. Sklonište je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu daju HPD "Vihor" i "Kapela" iz Zagreba. Nazvano je po lugaru koji je planinarima s kraja 19. stoljeća otkrio put do vrha. Smještena je 3' ispod samog hrpta.
NA VRH BJELOLASICE. Od skloništa travnjakom ima još 3' uspona do Kulskih njivica, odnosno hrpta Bjelolasice. Odatle lijevo po travnatom bilu sa lijepim vidicima, uz zaravanak s planinaskim nogometnim igralištem, do Kule još 15'. KULA (1536 m) je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviši vrh Gorskog kotara. Zahvaljujući travnatom vršnom hrptu i osamljenom položaju, s njega se šire prekrasni vidici na sve strane, zbog čega je on, bez sumnje, jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Sam najviši vrh nalazi se na samome rubu vršnog hrpta, kao zadnji u nizu brojnih travnatih vršaka. Na vrhu se nalazi geodetski stup i uz njega tuljac sa žigom.

Z Vrbovske poljane direktno na vrh, sestop mimo planinskega zavetišča Jakov Mihelčić.
Pot lepo označena, z vrha prekrasni razgledi, po grebenu je trenutno veliko lilij.
Ko se peljem proti Planinskemu domu v Tuku ob cesti v visoki travi opazim kosmatinca, ko me vidi se dvigne na zadnje tace ter me opazuje, preden sem pripravil fotoaparat se je že obrnil in šel svojo pot.

Odlično ! Jaz sem kosmatinca tule prav tako videl v živo zjutraj iz avta, ko smo šli na Bijele stene, lansko leto. Če želite videti kosmatinca in če se ga ne bojite je velika velika možnost da ga srečate, prav tu v tem območju.

Dobro jutro! Včeraj smo vodniki PD Škofja Loka naredili ogledno turo za pohod na Bjelolasico.Zmerom kak teden pred turo naredimo ogledno turo, pa naj bo to v Avstriji, Italiji ali Hrvaški. Parkirali smo v vasi in se odločili ,da od tam naredimo ogledno.No izkazalo se je , da bo to za naše pohodnike prehud zalogaj,ker je pot premalo uhojena ,zaraščana-,polno kopriv in na koncu tiste tričetrt ure preveč strma .Bili smo kar pošteno opečeni.Na koncu je bilo pred vrhom še malo telovaditi preko skalovja.No pa smo po treh urah le ugledali tako zaželeni vrh.No na vrhu smo si privoščili malico in naredili kakšen posnetek.Dol pa smo šli po južni poti, ki pelje mimo prelepega zavetišča. Bilo je odklenjeno .Kokukal sem v notranjost , ampak sem bolj malo videl, ker je bila tema .Bilo je premalo čas , da bi odprl polkna .Je pa veliko in prostorno.Nato pa po lepi potki prečno dol.Naprej pa smo malo telovadili po cesti, ki jo gradijo.Tod bomo šli s skupino drugače . Na koncu smo šli prek poljane z monoliti in čudovitim spomenikom NOB. To sem že videl , ker sem hodil tod z PD Rašica Ljubljana .No naš glavni vodnik je vse naštudiral kako bo tura potekala. Jaz bom pomočniki in bom užival zadaj. Rož tako rekoč ni več-videl pa sem , da je tukaj veliko košutnika. Imeli smo čudovit sončen dan.Sicer so bile tiste dve uri na začetku trave še mokre in koprive pekoče.

Morali smo izbrati za pohod na Bjelolasico kar nedeljo, ker je bilo v četrtek vreme neugodno.Zapeljali smo se daleč v gozdove poskoraj nemogočih cestah.No tako smo imeli vrh relativno blizu. Gor smo bili v dobri uri.Vreme je bilo lepo, sončno. Dol smo šli mimo zavetišča in nadaljevali po drugi poti, kot smo delali ogledno. Dol smo hodili kar skoraj tri ure.Pri lepi koči, ki je sedaj v privat lasti nas je čakal avtobus in spet smo imeli čaa za fešto.Ustavili smo se še pri stelah in spomeniku-spomin na trgedijo partizanov v II: sv. vojni.Zaključek smo imeli pri medvedu že v Sloveniji. Videli ga nismo , ker se je skril v brlog.Videli pa smo več ptic.

Branko, izleti pod tvojim vodstvom so vedno močno priljubljeni. Vedno so polni akcije in dogajanja!
Želimo Ti še mnogo tako slikovitih izletov!