Samarske i Bijele Stijene

VIHORAŠKI PUT..
Od Ratkovog skloništa spuštamo se do spoja sa stazom što od 13. kilometra vodi na Samarske stijene. Na dobro označenom raskrižju možemo svratiti lijevo 5' do Partizanske bolnice iz II. svj. rata, a desno nas očekuje Vihoraški put prema Bijelim stijenama. Nakon raskrižja naša staza u blagom luku obilazi šumovitu glavicu i, s druge strane, spušta se između kamenih gromada u plitku vrtaču. Odatle idemo uzbrdo i obilazimo vrtaču što se s lijeve strane naglo otvara ispod staze. Staza vodi kroz izuzetno uzbudljiv krajolik, da bi oko kamenog nosa prolazila neposredno iznad vrtače, uskom policom "Balkan". Odatle blago niz brijeg, pa gotovo po izohipsi usporedo s vrtačom s lijeve strane do prijevoja. Nakon silaska, i obilaska velike kamene gromade, lijevo dolje je vrtača puna oborenih stabala i kamenih gromada: staza vodi rubom suhoga korita (Suga dolina) do pod stijenu. Odavde vrlo strmo uzbrdo u pravcu dosadašnjeg kretanja, stalno prateći markaciju. Za 20' stazom se stiže u Natašin dol. PODVARIJANTA PREKO AČKOVE DOLINE. Postoji i druga mogućnost, koja je 15' duža, ali zanimljivija zbog prolaza kroz Ačkovu dolinu. Treba skrenuti markiranom stazom ulijevo i, slijedeći vrlo dobru oznaku, nakon 10' strmog uspona, izaći na manju zaravan i raskrižje. Lijevo dolje je Ačkova dolina (1'), nazvana po Stipici Mesiću - Ačku, koji je stradao kao alpinistički instruktor u Maloj Mojstrovki. Od Ačkovog dola valja se vratiti do zaravni i nastaviti polulijevo do novog raskrižja. Odatle lijevo dolje, slijedeći markaciju, prelijepim krajolikom, za 35' dolazi se na šumsku cestu, zvanu Begova staza. Naš put nastavit će se udesno, strmo uz brijeg, kroz vodederinu, između stijena, te za oko 20' izaći će se iznad Natašinog dola. Slijedeći dobru markaciju, stazom se spušta između dviju izrazitih stjenovitih barijera, te nakon 5' izlazi se u Natašin dol, gdje se sastaje sa stazom iz Suhe doline. U LJUSKU. Iz Natašinog dola stižemo u Ljusku za 10' hoda. Lakša je varijanta prema osamljenoj jeli, pa kroz razvedenu stijenu, osiguranu sajlom i ljestvama do dna Ljuske. Varijanta kroz stijenu iznad Natašinog dola samo je za vještije planinare, jer zahtijeva slobodno spuštanje niz stijenu, koja je doduše razvedena, ali ne i osigurana. LJUSKA je izuzetna prirodna tvorevina. Kada se gleda s okolnih vrhova u pravcu njezinog prostiranja, daje dojam orahove ljuske, po čemu je i dobila ime. Na njenom dnju postavljene su ljestve kojima se izlazi na njen gornji dio. Neposredno po izlasku s lijeve strane je upisna knjiga i žig "Vihoraški put", a na stijeni, također s lijeve strane, gledajući u pravcu kretanja (istok), kutija s upisnom knjigom i žigom KT-4 KPP-a. PREMA ZELENOJ DOLINI. Od kutije valja ići naprijed te se spuštati niz dobro razvedenu stijenu oko 3 metra, pa preko omanjeg sipara naglo se uspeti uz brijeg. U nastavku put prolazi podnožejm izrazitog stjenovitog grebena, i to s lijeve strane, dok je s desne strane vrtača. Put se penje uz samu stijenu te postupno ide do omanjeg prijevoja. Zatim se strmo spušta u dolac i uspinje na suprotnu stranu, te na kraju izlazi u veći dolac nazvan Zelena dolina. Od Natašina dola do Zelene doline potrebno je 1h hoda. ZELENA DOLINA je ljupka dolina zatvorena sjeverno stijenom; s juga se otvara pogled prema Samarskim stijena,a. S istoka i zapada su također vrlo lijepe stijene, pa dolina izgleda kao amfiteatar. NASTAVAK PUTA KROZ BIJELE STIJENE. Nagli uspon omogućuje da putom koji ide uz samo stijenu prođemo kroz mali prijevoj te se s druge strane spustimo u vrtaču, a zatim se ponovno uspnemo. Nakon što put zaobiđe pošumljenu stijenu, spušta se u omanji dolac. Ispod velike stijene, s desne strane, markacija upućuje na stazu za ratkov vrh (1314m), a desetak metara naprijed odvaja se, s lijeve strane, markacija na vrh Boce. Nakon 300 m put se račva, i to tako da ulijevo vodi u Klanac kostura i na Begovu stazu (oko 1h hoda). Međutim, mi nastavljamo ravno naprijed, te strmo uz brojeg pod samu vršnu stijenu Bijelih stijena (30'). Uspon do vrha moguć he dvama putovima: lakšim i težim. Od Zelene doline do vrha Bijelih stijena treba sat hoda. S vrha je moguć silaz do kuće na Bijelim stijenama, kao i do skloništa po dva dobro markirana puta, od kojih oba traju oko 10'.

Pozdrav,
Kako pa poteka večdnevna pot od bivaka do bivaka?

Nekaj posnetkov z krasne turice na Bijele stijene (Vihoraški put)
https://picasaweb.google.com/117183905851327197884/BijeleStijeneVihoraskiPut#

ČUDESNE SAMARSKE STIJENE!
https://picasaweb.google.com/117183905851327197884/SamarskeStijeneJuznaSkupina#

Pred izstopom iz hanzove plezalne poti na malo mojstrovko sem videl spominsko ploščo stipice mešić ačko. Kdaj in kako se je zgodila nesreča (letnica se slabo vidi).l.p.

Iz Mrkopalja do izhodišča, kjer je velika tabla.
Najprej nadaljujem po cesti, dokler pot ne zavije desno za Bijele stijene, z vrha nadaljujem po Vihoraškem putu do Samarskih stijen, še ogled Ratkovega zavetišča in spust do avta.
Celotna pot je lepo označena, srečal nisem nikogar, tako da sem sam užival v samoti te neverjetne narave.

V soboto Samarske stijene - južna skupina.
Cesta do izhodišča na 13 km je iz Mrkopalja normalno prevozna. Sama pot je lepo označena, poteka pa večinoma gor, dol, gor, dol, ...
Na določenih mestih je kar težavna, sploh 2 sestopa, če se gre po težji poti v Amfiteater nista za vsakogar.
Preživeli smo lep dan v tej neverjetni naravi.

@bos-krasno.Mi delaš skomine.(sl.1,spomenik 26-tim zmznjenim partizanom)

Prekrasno!!

Danes sem se spet potikal tukaj, tokrat je bila na vrsti zahodna skupina.
Cesta do izhodišča je normalno prevozna, kjer je tudi nova info tabla. Na Matić poljani so odstranili plošče, mogoče jih bodo obnovili.
Najprej grem do Ratkovega zavetišča in dalje na Zub, z vrha sestopim po drugi poti mimo jame in potem zavijem levo ter po brezpotju do markirane poti. Nadaljujem v Veliki kanjon, vzpon na Zlatanov vrh je zelo zahteven, skozi kanjon pa sta v tej smeri dva kratka, a zelo zahtevna sestopa. Sledi lažji del ter nato vzpon na "vidikovac", pa nato Piramida in še Stepenica. Na vse te vrhove so kratki, a kar zahtevni vzponi oz. sestopi. Vzpon na Vrh Samarskih stijen je lažji, kot na ostale vrhove.
Spet en nepozaben dan v teh koncih.

Zanimiva, lepa potepanja.
Vibram pa zgrizejo te skale?
lp

V ponedeljek so bile na vrsti Bijele stene.Izhodišče je bilo pri 7 km ceste nato koča pod Bijelimi stenami in na vrh. Pri vzponu na vrh so v pomoč dva klina na gladki skali, ni težko.Skulpture kamenin so prekrasne, samo ah in oh je lepo. Z vrha nadaljujeva po Vihoraškemu putu do Ratkovega skloništa in do Zuba.Nato pa nazaj do ceste in po poti kostura nazaj na izhodišče. V torek na Samarske stene južni del. Kot je rečeno pot krasna, gor in dol, dva mesta pa kar težak spust, po težji poti na amfiteater.Nazaj po spodnji strani.Pot sva podaljšala še na zahodne Samarske stene, Piramida in na vrh Samarskih sten.Se strinjam z oceno zahtevnosti kot so jo rekli ostali.Nato pa nazaj na izhodišče na 13 km ceste. Slike bodo na blogu Svet pod lahkimi koraki, ko pridem domov

Pozdravljeni,

poleti bi obiskal ta čudovit del. Ali so kakšne poti primerne tudi za psičko? Je vajena hoditi po gorah

Ne

Dober dan! Pa je prišla na vrsto težko pričakovana tridnevna tura na Hrvaško s PD Rašica Ljubljana s vodnikom-vsevdomin Voluhar.Prvi dan smo šli v Gorski Kotor in osvojili Bijele Stijene .Jaz sem bil v vlogi pomočnika .Štart seveda v Ljubljani v petek -13.10. zgodaj zjutraj.Vozimo se prek Ribnice ,Kočevja ,na prehod Petrinje ,v Delnice v Gorski Kotor na izhodišče .To smo imeli 13 km gorske ceste Tuk-Jasenak.Sedaj pa nas je čakal pohod na Bijele Stene po Vihoraški poti. Naredili 1000m višinca -hodili smo več kot šest ur.Pot je atraktivna , izredno zahtevna , mestoma zelo izpostavljena -težko prepezljiva, vendar smo zmogli.

Čestitke za opravljeno velikopotezno turo v divjem svetu Gorskega Kotarja oz. Velike Kapele...

piotr hvala!