zagi - Zadnja sporočila

Zasigurno nema putnika kojeg put povede prema Kranjskoj Gori, a da u mjestu slikovitog naziva Gozd Martuljek, ne ostane zadivljen pogledom na stjenovite vrhunce što sijeku nebesko plavetnilo, pa smo tako ostali i mi kad smo prošle nedjelje odlučili se popeti na Špik. Takozvana „martuljkova skupina“ dio je Julijskih Alpi, a najljepši od navedenih vrhunaca, svakako je Špik. Vrh od 2472 m, što okomito pada u zelenu dolinu, gotovo da izgleda neosvojiv. To je samo djelomično točno, bar što se tiče ove strane, no i on ima svojih „slabih“ strana, pa tako na njega vode dvije staze, kao na jedini vrh iz ove skupine. Članovi PK Ivanec, izabrali su put kroz Kačji graben, vrlo strmu i napornu stazu. Gotovo 1400 visinskih metara uspona prolazi se neprekidno samo uzbrdo bez imalo položenih dijelova. Gotovo bez tehničkih pomagala (sajla i klinova), i neke stvarne opasnosti od pada u dubinu, uspon najtežim čini zamorni sipar u gornjem dijelu, što skoro da vadi zadnje atome snage. Stvarnog penjanja ima tek nešto malo u vršnom dijelu, kao i opasnosti od pada kamenja, što kacigu čini obaveznim dijelom opreme! Za napor bili smo nagrađeni zaista impresivnim razgledom: Mangrt, Jalovec, Ponce, Mojstrovka, Prisank, Razor, Škrlatica...pogled prema Italiji i daleko preko Karavanki u Austriju... Silazak, iako vremenski kraći, gotovo da je bio teži od uspona, osobito donji dio, gdje mokre stijene i korijenje, i najbolje čizme čine smiješnim. Za odmor i ručak, između mnogih domova izabrali smo onaj Mihov, na cesti prema Vršiću, i nismo pogriješili. Izvrsna kuhinja i kulisa koja mami uzdahe, što čovjek više da poželi, pa da sretan i pun impresija zadovoljno krene kući.

Sve ostale slike možete vidjeti http://www.facebook.com/pages/Planinarski-klub-Ivanec/109525402461982#!/media/set/?set=a.160632287351293.40522.109525402461982&type=1

U planinarskoj povijesti Ivanca, ali i čitavog našeg kraja, petak 12. kolovoza 2011., ostat će trajno zapisan, kao dan kad su osmorica članova „Planinarskog kluba Ivanec“ stupili na najviši vrh Alpa, Mont Blanc 4810m! Avantura je počela 10. kolovoza s prvim minutama, kada je nakon višemjesečnih priprema, ekipa krenula preko Slovenije i Italije, do Chamonixa u Francuskoj. Prvo žičarom, pa zubatom željeznicom, te natovareni opremom još 2 sata do planinarkog doma Tete Rouse, gdje se i noćilo na visini od 3167m. U osvit zore krenulo se preko zaleđene stijene i padajućeg odrona kamenja do doma Gouter na visini od 3817 m, kao baznog logora, gdje se u 02.00 sati pod udarima vjetra krenulo prema vrhu . Unatoč svim poteškoćama, sve jačem, do olujnom vjetru, ekstremno niskoj temperturi od preko -20 C, magli, razrijeđenom zraku, skrivenim pukotinama u snijegu, preko uskih zaleđenih grebena, cijela ekipa ponosno dolazi do VRHA u 08.10 sati! Vremenski uvjeti jedva da su dozvolili tek 10-minutno zadržavanje na samom vrhu, dovoljno za nezaboravne vidike, za neizrecivi osjećaj zadovoljstva, za dječački san, za povijest! Spust je uz nužan neprekinut oprez, tekao po istom putu vrlo brzo, tako da smo već u 18.00 sati sretni počeli s proslavom u kampu u dolini. Subota je protekla u razgledavanju Chamonixa, te kolijevke alpinizma i planinarstva uopće, da bi u večernjim satima stigli presretni u Ivanec.
Ovim putem pozdravljam ekipu iz Slovenije s kojom smo se sreli na Aiguille du Gouteru, a dečki su bili u povratku s vrha Mont Blanca, nas nije vrijeme poslužilo kao njih, ali upornost se isplatila. Naravno pozdrav Maji i Damjani, i do skorog susreta u Alpama.

Sve ostale slike s Mont Blanca možete vidjetihttp://www.facebook.com/pages/Planinarski-klub-Ivanec/109525402461982#!/media/set/?set=a.153288284752360.39092.109525402461982&type=1

@čru
Obzirom da već dugi niz godina planinarimo po vašim prekrasnim Alpama u kojima smo stekli veliki broj prijatelja među slovenskim planinarima, koje posebno cijenimo, i s kojima rado izmjenjujemo iskustva, svi smo nabavili svu potrebnu opremu, pa tako i čelade, međutim upravo zbog neke "lažne" sigurnosti koju smo stekli planinarenjem neki puta nam čelade ostanu u ruksaku. To naprosto nije u redu, i apsolutno se slažem s tobom da je na takvim usponima potrebno koristiti svu zaštitnu opremu. Hvala na primjedbi, i također želim tebi i tvojoj ekipi srečno in varno v gorah.

Želja za adrenalinom odvela je prije desetak dana četvero planinara PK Ivanec ponovo u Alpe. Dogovor u večernjim satima, a ujutro pokret prema Sloveniji, već uobičajenoj destinaciji, prema Kamniško – Savinjskim Alpama. Ovog puta izabrali smo dva vrha, Korošku Rinku ili Križ, visine 2433m. i na Tursku goru visine 2251m. Krenuli smo iz Logarske doline, preko Okrešlja, prema Savinjskom sedlu, da bi zatim skrenuli put Rinki i preko škrbine popeli se na vrh Koroške Rinke ili Križa. Dalje nas je put vodio preko Turske gore do Kamniškog sedla 1884m, odakle je uslijedio spust preko Frischaufovog doma 1396 m opet u Logarsku dolinu, te put prema Zagorju. Ovog vikenda kišno vrijeme nam je pokvarilo planove, ali idućeg se nadamo opet Alpama.

Sve slike s ovog izleta možete vidjeti http://www.facebook.com/pages/Planinarski-klub-Ivanec/109525402461982#!/media/set/?set=a.137893389625183.36058.109525402461982&type=1

Ivanščica - put preko Mrzljaka

Mrzljak je jedan od nekoliko putova koji vode prema vrhu Ivanščice iz Ivanca preko Prigorca. Na putu se nalaze dva uređena izvora pitke vode, Žgano vino i Mrzljak, a cijeli je put dobro markiran. Laganim korakom, uz odmore na izvorima pitke vode, put do vrha traje oko dva sata.

Ivanščica - put preko Pionira

Pionirski put je najzahtjevniji, međutim i najatraktivniji uspon, zbog konfiguracije staze, prekrasnih pogleda i same prirode. U svojem srednjem dijelu, uspon se kreće hrptom Ivanščice, te se čitavom tom dužinom pruža pogled na Prigorec i Ivanec. Nažalost, put je iznimno slabo markiran. Međutim, zbog svoje atraktivnosti, veliki se broj planinara odlučuje za njega, zbog čega su staze dobro utabane. Budući da je ne presijeca nijedan drugi put, nemoguće je s nje pogrešno skrenuti. Put do vrha, uz odmore traje oko 90 min.

Ivanščica - put preko Konja

Put na vrh preko Konja je jedan od zahtjevnijih putova. Sastoji se od tri dijela: uspon na Mali konj, uspona na Veliki konj, te uspon na sam vrh. Nema posebno uređenih odmarališta, niti izvora vode. Stoga je potrebno opskrbiti se tekućinom prije uspona. Trasa je dobro markirana cijelim putem. Laganim korakom, uz odmaranje i razgledavanje, uspon traje oko 90 minuta.

Za sve zainteresirane planinare iz Slovenije za uspon na planinu Ivanščicu, slijedi opis putova preko nekoliko graničnih prijelaza iz Slovenije u Hrvatsku.

1.Ulaz Bregana: nakon ulaska u Hrvatsku, slijedite smjer autocestom prema Zagrebu sve do prvog čvorišta Jankomir na kojem nastavljate autocestom pravac Krapina-Maribor sve do izlaza u Sv. Križu Začretju prema Ivancu(veliki shopping centar Roses s desne strane). Ta cesta vodi vas preko Lepoglave do Ivanca. Nakon silaska s autoceste u Začretju, do Ivanca vam je potrebno cca. 30 minuta. Na kružnom toku pred ulazom u Ivanec skrenite desno, prema centru i krećite se glavnom cestom. Cesta prolazi kraj crkve, i prati živopisan potok Bistricu, ulicom Rudolfa Rajtera, sve do pilane, gdje prestaju kuće, te se nakon stotinjak metara dolazi do ulaza u Prigorec koje je polazište svih planinarskih putova sa sjeverne strane na Ivanščicu.

2.Ulaz Macelj: neposredno nakon ulaska u Hrvatsku krenite smjerom prema Trakošćanu, te nastavite glavnom cestom preko Bednje, Lepoglave do Ivanca. Nastavak puta detaljno naveden kod prethodnog opisa (ulaz Bregana).

3.Ulaz Cvetlin: nakon ulaska u Hrvatsku, na prvom raskršću (kod gostione) krenite desno prema Trakošćanu. Nakon cca. 3km dolazite u Trakošćan (vidljiv dvorac), te na glavnu cestu na koju skrećete lijevo koja vas vodi preko Bednje i Lepoglave do Ivanca. Nastavak puta detaljno naveden kod prethodnog opisa (ulaz Bregana).

Frnikola, hvala ti na informaciji, svaka nam je dobro došla, a tko zna možda se do nedjelje ipak još nekaj promijeni

Antik, imamo te u vidu za neki od naših izleta

Pozzz. Jura i tebi, upravo sam dobio informaciju da možda ideš u nedjelju s nama na Komnu, bilo bi nam drago, kaj veliš?

Slažem se, šteta što nije bilo više snijega, nadamo se da će ga biti na Komni kako idemo idući vikend.

U petak na jutarnjoj kavici u info-punktu Planinarskog kluba Ivanec pao je prijedlog da bismo u nedjelju, 13.2.2011., mogli otići na jedan uspon na Pecu. Isti je usvojen u roku od jedne minute, bez obzira na vremenske uvjete, koji su, btw, trebali biti dobri. Šteta što nismo znali da ste vi dan ranije imali tradicionlni zimski Matježev pohod, inače bismo vam se pridružil, ali iduće godine ćemo s vama. Na put smo krenuli u nedjelju ujutro u 5 sati. Do doma na Peci pratilo nas je stabilno vrijeme (oblačno, ali bez vjetra i padalina). Ponadali smo se da će se zadržati do kraja uspona. Dolaskom na planinarski dom, odlučili smo uspon izvršiti po "zelo zahtevnoj poti," računajući da će ovakvo stabilno vrijeme ostati. Međutim, Alpe su opet pokazale svoju prevrtljivu čud, te nas je na pola uspona počelo sustizati nevrijeme. Na vrhu nas je dočekao ledeni vjetar i snježna mećava, tako da smo se zadržali vrlo kratko - ispucao sam svega par fotki, budući da mi je snježna mećava ledila objektiv. Bez obzira na vremenske uvjete, bio je to jedan lijepo provedeni dan u vašim Alpama.